Po
završetku II svetskog rata, odmah nakon oslobođenja
Jagodine pri Sindikalnom veću formirano je Kulturno
umetičko društvo ''Milan Mijalković'' koje je
radilo u sklopu Gradskog odbora kulturno prosvetnih
društava. delujući preko više sekcija, od kojih
su bile hajuspešnije horska i likovna, ovo društvo
je dalo izvanredan doprinos razvoju kulturnog
života u gradu. U njegov sastav ušli su ljudi
svih radnih i obrazovnih profila: učenici, studenti,
radnici, službenici, zanatlije i drugi.
Pod okriljem Kulturno umetničkog društva Mijalković,
na inicijativu i pod pedagoškim rukovodstvom Vojkana
Veličkovića, negde 1964. godine nastaje T.O.S.N.O. -
Tehnički odsek srednjoškolske narodne omladine. Imenu
je kumovao Arsa Milošević, danas filmski reditelj. Ova
sekcija se nije bavila likovnom umetnošću u užem smislu
te reči. Moglo bi se reći da su talenti njenih članova
bili stavljeni u službu javnog života grada. Aktivnost
članova sekcije ogledala se u pisanju parola, plakata,
transparenata, slikanju portreta naših i sovjetskih visokih
rukovodilaca, pravljenju scenografskih rešenja za pojedine
predstave i slično. Na tom planu istaknuto mesto zauzimao
je Hristofor Milošević, čovek široke kulture i interesovanja.
Pravnik po struci, predavao je amtematiku i likovnu umetnost
i pored Vojina Veličkovića, Grgura Stanojevića, i njegove
supruge Vukosave, Živoljub Cvetković, bio zaslužan za
prvo likovno opismenjavanje nadarenih jagodinaca.
Promenivši više lokacija u gradu u kojima je radila sekcija
je ubrzo prerasla u pravo intelektualno sastajalište
obrazovnih ljudi. I pored smeštajnih i drugih poteškoća
sa kojima se susretala, doprinos njenih članova - emtuzijasta
u oživljavanju javnog i kulturnog života Jagodine u posleratnim
godinama bio je ogroman.
Marta 1949.godine sekcija je prerasla u prvu likovnu
''školiu'' i dobila karakter rasadnika talenata odakle
su u svet umetnosti krenula mnoga, danas istaknuta imena:
Dragutun Tavrić, Ljubodrag Janković - Jale, Tomislav
Todorović, Milovan Arsić, Dragoslav Lazić, Boris Čerškov,
Vlada Todorović, Vojislav Jakić, Arsa Milošević, Živojin
Pavlović, srbislav Stojanović, Kosara Đorđević, Olivera
Mihajlović i dr.
Pored učenika sekcija je okupljala i veliki broj zanatlija,
službenika, radnika i ljudi kojima je slikarstvo bila
pasija. Program je bio sličan onom u umetničkim školama.
U početku se radilo po gipsanim modelima antičkih bista
i skulptura, najpre olovkom, pa ugljem a talenovaniji
i tušem.Takođe su rađene i mrtve prirode i portreti po
živim modelima. U prirodu se slikalo akvarelom i gvašem
a dobijale su se i osnovne poruke iz vajanja preko radova
u glini odlivanih u gipsu.
Svojom likovnom aktivnošću u sekciji ali i van nje, tada
i kasnije, isticali su se: Ljubinko Mijušković, Dubrovko
Milanović, Milan Miletić, Aleksandar Urošević, Živojin
Đokić, Slobodan Topovšek, Mališa Milenković, Slavoljub
Todorović, Ratko Komarek, Srbislav Stojanović, Mladen
Jakšić, Ljubiša Andrejić, Spira Samardžić, Slobodan Todorović,
Staniša Atanasijević, Radenko Timotijević, Bratislav
Danković, Tomislav Cvetković, Predrag Airo, Mihajlo Stefanović,
Ilija Vukićević, Mladen Jakšić i dr. Sistemsko likovno
obrazovanje mladih talenata koji je pravilno pedagoški
usmeravao Vojkan Veličković najbolje se moglo pratiti
preko izložbi. Već 1953. godine bilo je desetak mesnih,
rejonskih, oblasnih i saveznih manifestacija likovnog
karaktera. I u tim godinama sekcija ne prekida sa javnim
aktivnostima veće angažuje na izradi ilustracija za predavanja
na Radničkom univerzitetu i pripremi dekora za pojedinačne
dečije i druge predstave u gradu. iste godine ona je
pripojena Gimnaziji da bi kao školska sekcija nastavila
sa radom
do današnjih dana.
Sredinom pedesetih, međutim, počelo je da se oseća odsustvo
radova radnika, zanatlija i službenika i ona je počela
da gubi karakter gradske sekcije. Ne zna se tačno kada
se sekcija ugasila a uzrok tome je bio nedostatak najminimalnijih
uslova za rad. Njen delimični nastavak nastavio je da
traje u vidu školske sekcije pri Gimnaziji ali je ova
obuhvatila samo učenike čija je želja za slikanjem prevazilazila
okvire obaveznoh časova. Ona je takođe iznedrila veći
broj zapaženih stvaralaca čiji je uticaj i danas prisutan:
Aleksandra Urošević - Matru, Rajnu Nikolić, Dubravku
Milanović, Draganu Milosavljević, Milana Miletića, Žikicu
Jovanovića i mnoge druge.
Gašenjem likovne sekcija društva ''Milan Mijalković''
kontinuitet likovnog života u gradu nije prekinut. Šestorica
likovnih stvaralaca našeg grada oglašavaju se izložbom
u čast novembarskih praznika i privrednih dostignuća
1959. godine. U prostorijama Društva za telesno vaspitanje
''Partizan'', u zgradi sadašnjeg Zavičajnog muzeja, na
spratu, Vojkan veličković, Milorad Trajković - Pajko,
Branislav Janković - Čule, Mihajlo - Mika Stefanović,
Mladen Jakšić, Đorđe Nedeljković, priređuju prvu ozbilnu
likovnu manifestaciju u gradu. Treba istaći da ta iložba
predstavlja prekretnicu u stvaranju lokalnog udruženja
likovnih stvaraoca Jagodine. Posle te izložbe rodila
se ideja o stvaranju likovnog udruženja koje će okupljati
sve zainteresovane likovne stvaraoce u gradu. Na ovom
zadatku se počelo raditi mnogo intezivnije to je Kulturno
- prosvetna zajednica Jagodina formirala odbor za širenje
likovnih umetnosti 1960. godine. Od umetnika stasalih
u sekciji umetničkog društva i Gimnazije ali i drugih,
1963. godine formiran
je odbor za širenje likovne kulture koji, sredinom šeste
decenije prerasta u klub likovnih umetnika Svetozareva
KLUS, sa kontinuitetom postojanja i rada od skoro četri
decenije. Njegov prvi predsednik i jedan od osnivača
je likovni pedagog Vojin Veličković. Među njegovim prvim
članovima načaze se: Aleksandar Urošević - Matra, Milorad
Trajković - Pajko, Predrag Airo, Mladen Jakšić, Ilija
Vukićević, Milan Rašić, Nebojša Kostić, Slobodan Todorović.
Kasnije im se pridružuju: Vojislav Dželetović, Žikica
Jovanović, Slobodan Štetić, Miodrag Kamberović, Dragoslav
Marković, Živojin Đokić i mnogi drugi. Od tog vremena
ustanovljena je tradicionalna Oktobarska izložba, žirirana
od strane stručnog žirija. Klub je vremenom omasovljen
pa je brojio oko pedeset slikara i vajara, akademski
obrazovanih amatera, koji su se zadnjih godinu dana po
tom osnovu i podelili. Udruženje je obuhvatilo stvaraoce
svih stilskih opredeljenja što je davalo podsticajnu
šarolikost i bogatstvo likovnog izraza na izložbama.
Pored realizma, impresionizma, ekspresioniz,a i drugih ''izama'' njegovi članovi su među prvima po
nekim sadašnjim saznanjima, ako ne mnogo pre a ono nekako
u isto vreme sa sličnim tokovima u zemlji, počeli da
istražuju svet nadrealnog u slikarstvu, što predstavlja
izazov za buduće istraživače kojima predstoji i obaveza
pisanja monografije o radu kluba a povodom pet decenija
postojanja.
Članovi kluba su izlagali svoje radove širom bivše Jugoslavije,
što samostalno, što kolektivno oni su do sada izlagali
više stotina puta što je podatak vredan pažnje. U delima
ovih vrsnih umetnika mogli su da uživaju ljubitelji umetnosti
u Beogradu, Kumanovu, Vukovaru, Ljubljani, Zagrebu, Slovenskoj
Bistrici, Bosankoj Dubici, Srpskoj Crnji, lazarevcu,
Paraćinu, Ćupriji, Nišu, ali i Parizu, Londonu, Frankfurtu
u drugde.
Ovaj kratak osvrt na razvoj likovnog života u Jagodini
i stvaranje prvog mesnog likovnog udruženja predstavlja
svojevrsni Homage svim stvaraocima koji više nisu među
živima ali i svima živima, onima koji su snagom svog
talenta i volje, kao članovi Kluba ili jednostavno ljubitelji
umetnosti, dali doprinos stvaranju povoljnije klime na
planu likovnog stvaralaštva čime su direktno uticali
da Jagodina slovi kao značajniji likovni centar u Srbiji.
Mira Bojkić
istoričar umetnosti
|