The Dude Ranchers' Association: Over 100 of the best Dude Ranch and Guest Ranch vacations in the Wes

Kluba likovnih umetnika Jagodine je Ugašen i više ne rade
Ovaj sajt ostaje kao pogled u prošlost kako je sve to nekad izgledalo

Istorijat

Po završetku II svetskog rata, odmah nakon oslobođenja Jagodine pri Sindikalnom veću formirano je Kulturno umetičko društvo ''Milan Mijalković'' koje je radilo u sklopu Gradskog odbora kulturno prosvetnih društava. delujući preko više sekcija, od kojih su bile hajuspešnije horska i likovna, ovo društvo je dalo izvanredan doprinos razvoju kulturnog života u gradu. U njegov sastav ušli su ljudi svih radnih i obrazovnih profila: učenici, studenti, radnici, službenici, zanatlije i drugi.
Pod okriljem Kulturno umetničkog društva Mijalković, na inicijativu i pod pedagoškim rukovodstvom Vojkana Veličkovića, negde 1964. godine nastaje T.O.S.N.O. - Tehnički odsek srednjoškolske narodne omladine. Imenu je kumovao Arsa Milošević, danas filmski reditelj. Ova sekcija se nije bavila likovnom umetnošću u užem smislu te reči. Moglo bi se reći da su talenti njenih članova bili stavljeni u službu javnog života grada. Aktivnost članova sekcije ogledala se u pisanju parola, plakata, transparenata, slikanju portreta naših i sovjetskih visokih rukovodilaca, pravljenju scenografskih rešenja za pojedine predstave i slično. Na tom planu istaknuto mesto zauzimao je Hristofor Milošević, čovek široke kulture i interesovanja. Pravnik po struci, predavao je amtematiku i likovnu umetnost i pored Vojina Veličkovića, Grgura Stanojevića, i njegove supruge Vukosave, Živoljub Cvetković, bio zaslužan za prvo likovno opismenjavanje nadarenih jagodinaca.
Promenivši više lokacija u gradu u kojima je radila sekcija je ubrzo prerasla u pravo intelektualno sastajalište obrazovnih ljudi. I pored smeštajnih i drugih poteškoća sa kojima se susretala, doprinos njenih članova - emtuzijasta u oživljavanju javnog i kulturnog života Jagodine u posleratnim godinama bio je ogroman.
Marta 1949.godine sekcija je prerasla u prvu likovnu ''školiu'' i dobila karakter rasadnika talenata odakle su u svet umetnosti krenula mnoga, danas istaknuta imena: Dragutun Tavrić, Ljubodrag Janković - Jale, Tomislav Todorović, Milovan Arsić, Dragoslav Lazić, Boris Čerškov, Vlada Todorović, Vojislav Jakić, Arsa Milošević, Živojin Pavlović, srbislav Stojanović, Kosara Đorđević, Olivera Mihajlović i dr.
Pored učenika sekcija je okupljala i veliki broj zanatlija, službenika, radnika i ljudi kojima je slikarstvo bila pasija. Program je bio sličan onom u umetničkim školama. U početku se radilo po gipsanim modelima antičkih bista i skulptura, najpre olovkom, pa ugljem a talenovaniji i tušem.Takođe su rađene i mrtve prirode i portreti po živim modelima. U prirodu se slikalo akvarelom i gvašem a dobijale su se i osnovne poruke iz vajanja preko radova u glini odlivanih u gipsu.
Svojom likovnom aktivnošću u sekciji ali i van nje, tada i kasnije, isticali su se: Ljubinko Mijušković, Dubrovko Milanović, Milan Miletić, Aleksandar Urošević, Živojin Đokić, Slobodan Topovšek, Mališa Milenković, Slavoljub Todorović, Ratko Komarek, Srbislav Stojanović, Mladen Jakšić, Ljubiša Andrejić, Spira Samardžić, Slobodan Todorović, Staniša Atanasijević, Radenko Timotijević, Bratislav Danković, Tomislav Cvetković, Predrag Airo, Mihajlo Stefanović, Ilija Vukićević, Mladen Jakšić i dr. Sistemsko likovno obrazovanje mladih talenata koji je pravilno pedagoški usmeravao Vojkan Veličković najbolje se moglo pratiti preko izložbi. Već 1953. godine bilo je desetak mesnih, rejonskih, oblasnih i saveznih manifestacija likovnog karaktera. I u tim godinama sekcija ne prekida sa javnim aktivnostima veće angažuje na izradi ilustracija za predavanja na Radničkom univerzitetu i pripremi dekora za pojedinačne dečije i druge predstave u gradu. iste godine ona je pripojena Gimnaziji da bi kao školska sekcija nastavila sa radom do današnjih dana.
Sredinom pedesetih, međutim, počelo je da se oseća odsustvo radova radnika, zanatlija i službenika i ona je počela da gubi karakter gradske sekcije. Ne zna se tačno kada se sekcija ugasila a uzrok tome je bio nedostatak najminimalnijih uslova za rad. Njen delimični nastavak nastavio je da traje u vidu školske sekcije pri Gimnaziji ali je ova obuhvatila samo učenike čija je želja za slikanjem prevazilazila okvire obaveznoh časova. Ona je takođe iznedrila veći broj zapaženih stvaralaca čiji je uticaj i danas prisutan: Aleksandra Urošević - Matru, Rajnu Nikolić, Dubravku Milanović, Draganu Milosavljević, Milana Miletića, Žikicu Jovanovića i mnoge druge.
Gašenjem likovne sekcija društva ''Milan Mijalković'' kontinuitet likovnog života u gradu nije prekinut. Šestorica likovnih stvaralaca našeg grada oglašavaju se izložbom u čast novembarskih praznika i privrednih dostignuća 1959. godine. U prostorijama Društva za telesno vaspitanje ''Partizan'', u zgradi sadašnjeg Zavičajnog muzeja, na spratu, Vojkan veličković, Milorad Trajković - Pajko, Branislav Janković - Čule, Mihajlo - Mika Stefanović, Mladen Jakšić, Đorđe Nedeljković, priređuju prvu ozbilnu likovnu manifestaciju u gradu. Treba istaći da ta iložba predstavlja prekretnicu u stvaranju lokalnog udruženja likovnih stvaraoca Jagodine. Posle te izložbe rodila se ideja o stvaranju likovnog udruženja koje će okupljati sve zainteresovane likovne stvaraoce u gradu. Na ovom zadatku se počelo raditi mnogo intezivnije to je Kulturno - prosvetna zajednica Jagodina formirala odbor za širenje likovnih umetnosti 1960. godine. Od umetnika stasalih u sekciji umetničkog društva i Gimnazije ali i drugih, 1963. godine formiran je odbor za širenje likovne kulture koji, sredinom šeste decenije prerasta u klub likovnih umetnika Svetozareva KLUS, sa kontinuitetom postojanja i rada od skoro četri decenije. Njegov prvi predsednik i jedan od osnivača je likovni pedagog Vojin Veličković. Među njegovim prvim članovima načaze se: Aleksandar Urošević - Matra, Milorad Trajković - Pajko, Predrag Airo, Mladen Jakšić, Ilija Vukićević, Milan Rašić, Nebojša Kostić, Slobodan Todorović. Kasnije im se pridružuju: Vojislav Dželetović, Žikica Jovanović, Slobodan Štetić, Miodrag Kamberović, Dragoslav Marković, Živojin Đokić i mnogi drugi. Od tog vremena ustanovljena je tradicionalna Oktobarska izložba, žirirana od strane stručnog žirija. Klub je vremenom omasovljen pa je brojio oko pedeset slikara i vajara, akademski obrazovanih amatera, koji su se zadnjih godinu dana po tom osnovu i podelili. Udruženje je obuhvatilo stvaraoce svih stilskih opredeljenja što je davalo podsticajnu šarolikost i bogatstvo likovnog izraza na izložbama. Pored realizma, impresionizma, ekspresioniz,a i drugih ''izama'' njegovi članovi su među prvima po nekim sadašnjim saznanjima, ako ne mnogo pre a ono nekako u isto vreme sa sličnim tokovima u zemlji, počeli da istražuju svet nadrealnog u slikarstvu, što predstavlja izazov za buduće istraživače kojima predstoji i obaveza pisanja monografije o radu kluba a povodom pet decenija postojanja.
Članovi kluba su izlagali svoje radove širom bivše Jugoslavije, što samostalno, što kolektivno oni su do sada izlagali više stotina puta što je podatak vredan pažnje. U delima ovih vrsnih umetnika mogli su da uživaju ljubitelji umetnosti u Beogradu, Kumanovu, Vukovaru, Ljubljani, Zagrebu, Slovenskoj Bistrici, Bosankoj Dubici, Srpskoj Crnji, lazarevcu, Paraćinu, Ćupriji, Nišu, ali i Parizu, Londonu, Frankfurtu u drugde.
Ovaj kratak osvrt na razvoj likovnog života u Jagodini i stvaranje prvog mesnog likovnog udruženja predstavlja svojevrsni Homage svim stvaraocima koji više nisu među živima ali i svima živima, onima koji su snagom svog talenta i volje, kao članovi Kluba ili jednostavno ljubitelji umetnosti, dali doprinos stvaranju povoljnije klime na planu likovnog stvaralaštva čime su direktno uticali da Jagodina slovi kao značajniji likovni centar u Srbiji.

Mira Bojkić
istoričar umetnosti